Predstečajna nagodba

Tribina o predstečajnoj nagodbi održana je 12. ožujka 2014. godine s početkom u 18 h u prostorijama Pravnog fakulteta u Zagrebu. U ime Udruge Pravnik tribinu su organizirale članice Ana Mikulec i Lorena Mičik.

 

Gosti predavači bili su:

  • prof. dr. sc. Jasnica Garašić, izvanredna profesorica na Katedri za građansko procesno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu,
  • sudac Mislav Kolakušić, Trgovački sud u Zagrebu,
  • odvjetnik Mićo Ljubenko, mag. iur.;
  • Franka Baica, mag. iur.,

 

Povodom izmjena i dopuna Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi i prijepora koje je navedeni zakon izazvao u javnosti, u prostorijama Pravnog fakulteta u Zagrebu održana je tribina o predstečajnoj nagodbi. Cilj tribine je da pobliže objasni sam postupak predstečajne nagodbe i posljedice koje je on prouzročio u praksi. Prof. dr. sc. Jasnica Garašić već je na početku izlaganja naglasila da je ovako uređena predstečajna nagodba protivna Ustavu Republike Hrvatske, te predstavlja korak nazad. Izrazila je zabrinutost velikom mogućnošću zlouporabe, činjenicom da vjerovnik ne može pokrenuti postupak predstečajne nagodbe, već isključivo dužnik, koji ima pravo raspolagati imovinom u predstečajnoj nagodbi. Ministarstvo dobiva velike ovlasti s obzirom na to da Ministar financija određuje  članove nagodbenog vijeća, koji onda biraju povjerenika predstečajne nagodbe dok vjerovnici pritom nemaju nikakav utjecaj. Predstečajna nagodba se nije smjela predvidjeti u okviru upravnog postupka. Zbog velikih nelogičnosti ovakve nagodbe neće se moći priznati u drugim državama te će negativno djelovati na strane investitore. Postavilo se pitanje koliko je radnih mjesta izgubljeno u malim i srednjim poduzećima koja su sklopila predstečajnu nagodbu. Prof. dr. sc. Garašić  kritizirala je i  činjenicu da su troškovi nagodbe veliki, a uloga sudova minimalizirana te zaključila da  institut predstečajne nagodbe treba ukinuti.

 

Sudac Mislav Kolakušić istaknuo je  problematiku načina donošenja zakona, točnije nedostatak sudjelovanja pravne struke u donošenju i razradi samog zakona te njihovo često mijenjanje u usporedbi s drugim državama članicama Europske unije. Složio se s tezom da Ministarstvo financija ima velike ovlasti i naglasio kako ono imenuje tijela koje će nagodbu pravno voditi, odlučuje o žalbama na odluku tih tijela, a uz to je i jedan od najvećih vjerovnika u postupku i odlučuje kome će nešto naplatiti, a kome oprostiti. Dana je mogućnost dužniku da samostalno utvrđuje svoje dugove dok povjerenik pregledava a ne ispituje potraživanja. Uloga trgovačkog suda svedena je na to da samo uspoređuje tekst plana financijskog restrukturiranja i nagodbe koja se pred njim sklapa, čime mu se daje funkcija javnog bilježnika. Dovodi u pitanje osporavanje predstečajnih nagodbi u praksi. Sudac Kolakušić zaključuje svoje izlaganje pitanjem, koliko novaca je uplaćeno u proračun od predstečajnih nagodbi i koliko su naplatili vjerovnici, te konstatacijom da bi se suci morali odvažiti i ukazivati na loše zakone.

 

Odvjetnik Mićo Ljubenko naveo je kako su gospodarstvenici bili pasivni prema donošenju ovog zakona, te je reakcija javnosti zakašnjela. Fokus izlaganja bio je apsurd značenja riječi nagodba u predstečajnoj nagodbi. Naime, Zakon o obveznim odnosima uređuje nagodbu kao ugovor koje sklapaju stranke uzajamnim popuštanjem, kad samo jedna strana popusti, to ne podliježe pravilima o nagodbi. Kod predstečajnih nagodbi dužnik ne popušta ništa. Predstečajna nagodba je sudska nagodba i prema zakonu može se pobijati po pravilima sudske nagodbe, ali problem je u tome što Zakon o parničnom postupku precizira kako se sklapa a ne kako se pobija sudska nagodba, te se postavlja pitanje kako će biti moguće poništiti predstečajne nagodbe u praksi.

 

Franka Baica mag. iur., objasnila je institut predstečajne nagodbe iz perspektive vjerovnika. Prema Zakonu dužnik nije obvezan obavijestiti vjerovnika o otvaranju predstečajnog postupka, što ima za posljedicu da sve tražbine koje su nastale prije otvaranja predstečajnog postupka, sklapanjem nagodbe prestaju ako vjerovnici nisu sudjelovali u postupku. Također je istaknuta razlika između malih i velikih dužnika u praksi.

 

Svi predavači suglasni su u stajalištu da je postojeći institut predstečajne nagodbe podložan zloupotrebi, te da ga treba ukinuti ili barem izmijeniti. Razvijanjem kvalitetnijeg dijaloga između zakonodavca i struke prilikom donošenja zakona, spriječiti nastanak nelogičnosti i poteškoća u tumačenju i primjeni zakona u budućnosti.

Novi Obiteljski zakon

Zadnjih mjeseci hrvatskom znanstvenom i političkom scenom dominiraju rasprave o ustavnim i zakonodavnim promjenama u kojima njihovi sudionici često zaboravljaju kolika je stvarna težina izrečenog i kakav bi, s obzirom na dužnosti koje obnašaju, trebao biti njihov diskurs. Između brojnih aktualnih zakonodavnih previranja, Udruga Pravnik je izabrala pitanje izmjene Obiteljskog zakona kao važno pitanje koje treba staviti pred zainteresirane studente kako bi im se pružila prilika da samostalno izvedu zaključke o aktualnom Nacrtu Obiteljskog zakona. Tako su studenti, pravni praktičari, javnost i članovi akademske zajednice, 10. prosinca 2013. godine na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, imali priliku prisustvovati Tribini o novom Obiteljskom zakonu.

 

Kao gošće Tribine pozvane su: prof. dr. sc. Dubravka Hrabar i doc. dr. sc. Branka Rešetar, predstojnice katedri za obiteljsko pravo na pravnim fakultetima u Zagrebu i Osijeku, jedna kao kritičar, a druga kao predlagatelj Nacrta, te odvjetnica Ljubica Matijević Vrsaljko. Iako je doc. dr. sc. Rešetar nekoliko dana prije održavanja Tribine otkazala dolazak, Tribini su prisustvovale ostale pozvane gošće, a njima su se pridružile i odvjetnice koje su sudjelovale u izradi kritika spornog Nacrta.

 

Tribinu su svojim uvodnim riječima i zanimljivim, a nadasve provokativnim pitanjima otvorile moderatorice, članice Udruge Pravnik, Marija Vujeva i Iva Benzon, pitanjima „Zašto je obiteljsko zakonodavstvo važno?“ te „Čemu promjene postojećeg zakona i u čemu se one sastoje?“. Moderatorice su napomenule da su kritike spornog Nacrta, po prvi put nakon dugo vremena, ujedinile javnost, uključujući i inače čvrsto suprotstavljene udruge civilnog društva.

 

Izlaganje je započela prof. Hrabar, naglašavajući kako ne postoji valjana pravna logika promjene nekih instituta, s osobitim naglaskom da je i Zakon koji je na snazi donesen tijekom vladavine SDP-a, a da promjene u Nacrtu predstavljaju političku igru koja je samo kruna neefikasnosti aktualnog Ministarstva koje u svom mandatu nije napravilo nijedan dobar propis. Profesorica je, također, napomenula da nije proveden zadovoljavajući postupak sastavljanja radne skupine budući da ista nije sastavljena od adekvatnih stručnjaka te u njezinom radu nije bilo timskog rada. Osobitu je pozornost izazvalo izlaganje o postupku pisanja očitovanja većine hrvatskih stručnjaka s područja obiteljskog prava, koji su odmah nakon objave Nacrta, isti proglasili neprohodnim, nerazumljivim, protuslovnim, naglašavajući probleme tumačenja i primjene, a s čime se suglasila i stručna javnost (odvjetnici i udruge građana). Profesorica je napomenula kako je osobitu pažnju stručnjaka privukao nedostatak argumentacije u obrani izmjena, a što je osobito zabrinjavajuće – obrana argumenata isključivo tezom: „Mislite što hoćete, Zakon će biti donesen.“ Kritizirana je i argumentacija koja slijedi tezu da su promjene potrebne zbog prakse Europskog suda za ljudska prava u presudama protiv RH budući da je ta informacija netočna jer je većina izgubljenih sporova izgubljena zbog problema u primjeni Zakona, a ne zbog propusta u samom zakonskom tekstu.

 

Izlaganje je nastavila odvjetnica Matijević Vrsaljko, naglašavajući da je pogrešna koncepcija po kojoj se Zakon star deset godina smatra starim budući da je isti tek prihvaćen u praksi. Također je naglasila da bi politička vlast trebala biti oprezna s ostavljanjem „autograma“ baš na području obiteljskog zakonodavstva zbog osjetljive prirode odnosa koje isto uređuje te je kritizirala prevelik broj neprimjenjivih odredbi i neosjetljivost sastavljača Nacrta na zahtjeve koje pred njih stavlja praksa. Odvjetnica je posebnu pozornost posvetila problemima financijske realizacije Nacrta te je slikovito prikazala gorući problem s institutom obiteljskog doma koji nastaje za bračne drugove s maloljetnim djetetom, a koji imaju kredit i prosječna primanja, u slučaju razvoda braka. U izlaganje su se uključili i stručnjaci iz prakse, kritizirajući odredbe o obiteljskom domu, osobito s obzirom na pravo vlasništva, a  u tom je dijelu raspravi izuzetno pridonio i asist. Ivan Šimović s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, ističući problem kolizije normi obiteljskog prava s normama stvarnog i ovršnog prava. Većina gostiju osobito spornima smatra odredbe o mogućnosti vraćanja djeteta nakon 6 mjeseci provedenih kod potencijalnih posvojitelja, odredbe o roditeljskoj skrbi po kojima bi istu mogle imati i treće osobe te pravne osobe, institut ispitivanja djeteta kao prve radnje u postupku te ukidanje potpunog lišenja poslovne sposobnosti.

 

Zanimljivo je da su se svi sudionici Tribine ujedinili u stajalištu da se nadaju da sporni Zakon neće stupiti na snagu i u potrebi stavljanja naglaska na obrazovanje sudaca i razvoj mreže sposobnih pravnih stručnjaka koji će znati pravilno primijeniti propise. Ono što je svakako nedostajalo su argumenti predlagatelja izmjena iako su isti vrlo vjerojatno već i svojim neodazivom barem djelomično odgovorili na većinu kritika.

 

S obzirom na brojnost posjetitelja i kvalitetu rasprave koja se razvila nakon izlaganja gošći Tribine, zaključujemo da je tema pobudila velik interes među studentskom populacijom na Fakultetu i poručujemo da ćemo i dalje nastojati organizirati ovako kvalitetne diskusije o aktualnim pravnim pitanjima.