Novi Obiteljski zakon

Zadnjih mjeseci hrvatskom znanstvenom i političkom scenom dominiraju rasprave o ustavnim i zakonodavnim promjenama u kojima njihovi sudionici često zaboravljaju kolika je stvarna težina izrečenog i kakav bi, s obzirom na dužnosti koje obnašaju, trebao biti njihov diskurs. Između brojnih aktualnih zakonodavnih previranja, Udruga Pravnik je izabrala pitanje izmjene Obiteljskog zakona kao važno pitanje koje treba staviti pred zainteresirane studente kako bi im se pružila prilika da samostalno izvedu zaključke o aktualnom Nacrtu Obiteljskog zakona. Tako su studenti, pravni praktičari, javnost i članovi akademske zajednice, 10. prosinca 2013. godine na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, imali priliku prisustvovati Tribini o novom Obiteljskom zakonu.

 

Kao gošće Tribine pozvane su: prof. dr. sc. Dubravka Hrabar i doc. dr. sc. Branka Rešetar, predstojnice katedri za obiteljsko pravo na pravnim fakultetima u Zagrebu i Osijeku, jedna kao kritičar, a druga kao predlagatelj Nacrta, te odvjetnica Ljubica Matijević Vrsaljko. Iako je doc. dr. sc. Rešetar nekoliko dana prije održavanja Tribine otkazala dolazak, Tribini su prisustvovale ostale pozvane gošće, a njima su se pridružile i odvjetnice koje su sudjelovale u izradi kritika spornog Nacrta.

 

Tribinu su svojim uvodnim riječima i zanimljivim, a nadasve provokativnim pitanjima otvorile moderatorice, članice Udruge Pravnik, Marija Vujeva i Iva Benzon, pitanjima „Zašto je obiteljsko zakonodavstvo važno?“ te „Čemu promjene postojećeg zakona i u čemu se one sastoje?“. Moderatorice su napomenule da su kritike spornog Nacrta, po prvi put nakon dugo vremena, ujedinile javnost, uključujući i inače čvrsto suprotstavljene udruge civilnog društva.

 

Izlaganje je započela prof. Hrabar, naglašavajući kako ne postoji valjana pravna logika promjene nekih instituta, s osobitim naglaskom da je i Zakon koji je na snazi donesen tijekom vladavine SDP-a, a da promjene u Nacrtu predstavljaju političku igru koja je samo kruna neefikasnosti aktualnog Ministarstva koje u svom mandatu nije napravilo nijedan dobar propis. Profesorica je, također, napomenula da nije proveden zadovoljavajući postupak sastavljanja radne skupine budući da ista nije sastavljena od adekvatnih stručnjaka te u njezinom radu nije bilo timskog rada. Osobitu je pozornost izazvalo izlaganje o postupku pisanja očitovanja većine hrvatskih stručnjaka s područja obiteljskog prava, koji su odmah nakon objave Nacrta, isti proglasili neprohodnim, nerazumljivim, protuslovnim, naglašavajući probleme tumačenja i primjene, a s čime se suglasila i stručna javnost (odvjetnici i udruge građana). Profesorica je napomenula kako je osobitu pažnju stručnjaka privukao nedostatak argumentacije u obrani izmjena, a što je osobito zabrinjavajuće – obrana argumenata isključivo tezom: „Mislite što hoćete, Zakon će biti donesen.“ Kritizirana je i argumentacija koja slijedi tezu da su promjene potrebne zbog prakse Europskog suda za ljudska prava u presudama protiv RH budući da je ta informacija netočna jer je većina izgubljenih sporova izgubljena zbog problema u primjeni Zakona, a ne zbog propusta u samom zakonskom tekstu.

 

Izlaganje je nastavila odvjetnica Matijević Vrsaljko, naglašavajući da je pogrešna koncepcija po kojoj se Zakon star deset godina smatra starim budući da je isti tek prihvaćen u praksi. Također je naglasila da bi politička vlast trebala biti oprezna s ostavljanjem „autograma“ baš na području obiteljskog zakonodavstva zbog osjetljive prirode odnosa koje isto uređuje te je kritizirala prevelik broj neprimjenjivih odredbi i neosjetljivost sastavljača Nacrta na zahtjeve koje pred njih stavlja praksa. Odvjetnica je posebnu pozornost posvetila problemima financijske realizacije Nacrta te je slikovito prikazala gorući problem s institutom obiteljskog doma koji nastaje za bračne drugove s maloljetnim djetetom, a koji imaju kredit i prosječna primanja, u slučaju razvoda braka. U izlaganje su se uključili i stručnjaci iz prakse, kritizirajući odredbe o obiteljskom domu, osobito s obzirom na pravo vlasništva, a  u tom je dijelu raspravi izuzetno pridonio i asist. Ivan Šimović s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, ističući problem kolizije normi obiteljskog prava s normama stvarnog i ovršnog prava. Većina gostiju osobito spornima smatra odredbe o mogućnosti vraćanja djeteta nakon 6 mjeseci provedenih kod potencijalnih posvojitelja, odredbe o roditeljskoj skrbi po kojima bi istu mogle imati i treće osobe te pravne osobe, institut ispitivanja djeteta kao prve radnje u postupku te ukidanje potpunog lišenja poslovne sposobnosti.

 

Zanimljivo je da su se svi sudionici Tribine ujedinili u stajalištu da se nadaju da sporni Zakon neće stupiti na snagu i u potrebi stavljanja naglaska na obrazovanje sudaca i razvoj mreže sposobnih pravnih stručnjaka koji će znati pravilno primijeniti propise. Ono što je svakako nedostajalo su argumenti predlagatelja izmjena iako su isti vrlo vjerojatno već i svojim neodazivom barem djelomično odgovorili na većinu kritika.

 

S obzirom na brojnost posjetitelja i kvalitetu rasprave koja se razvila nakon izlaganja gošći Tribine, zaključujemo da je tema pobudila velik interes među studentskom populacijom na Fakultetu i poručujemo da ćemo i dalje nastojati organizirati ovako kvalitetne diskusije o aktualnim pravnim pitanjima.